cure s geodezije

četvrtak, 25.03.2010.

uuu...pet godina!!! (by kakogod:)

uuuu jebemti.... ne mogu vjerovat da sam se sjetila passworda nakon toliko godina!!!! Prošlo je skoro pet godina otkad je otvoren ovaj blog!

Nisam planirala ništa pisat, samo mi je onako palo na pamet da probam ... jbt ne mogu vjerovat da sam pogodila password ZAKON

Kad sam već tu, mogla bi nešto i naškrabat! Baš i nemam dara za pisanje, al boli me k... :D

Sad slušam Tošeta. Prije pet godina niko nije ni znao za njega, a sad je već poznat i, na žalost, mrtav. Većina nas koji su ostavili traga na ovom blogu je već diplomirala ili je već pri kraju... Neki rade punom parom, neki ne... ali i to će se promijeniti. Ko bi reko prije pet godina da će nastati svjetska kriza i da ni za nas geodete neće više biti posla kao prije.

Još se nijedna nije udala- ne znam jeli to dobro ili nije... Kako kome. Meni, osobno, odgovara.

Joj kako ću se potpisat na ovo... ne sjećam se kako sam se zvala :D smislit ću nešto.

Toliko vremena prošlo, puno se toga izdešavalo, ali opet, kad pogledam druge ljude, i nije baš nešto pretjerano puno. Zašto je to tako? Pa ne znam. Nismo živjeli punim plućima. Bar ja nisam. I zadnjih pet mjeseci udišem bosanski zrak ... ni ne želim ga udisat punim plućima. Ko zna koji bi k... mogla udahnut u ovoj zemlji bez suda i zakona. Ali kako stvari stoje morat ću si nabavit gas masku i počet svoj život ovdje u ovom "balkanskom texasu" jer ne mogu vječito ovako među oblacima sanjat o boljem sutra. Sutra je stiglo. Meni doslovce jer je 2 ujutro!!!

Moram primjetit da se nešto oko mene sve vrti pod brojem pet. Pa valjda će sve i bit za pet. :)

Fuck! Pod koju kategoriju ovo objavljujem? Humor? Pa meni nije smiješno...Koji je k... ICT? Ćuj osobno! Pa kako može biti osobno kad je na internetu objavljeno? Pod priće ili ženski kutak? hm hm... Ma bez kategorije pa ću pitat osnivateljicu bloga sutra za savjet. Ako se uopće sjeća da je ovo "osnovala"? Ako je uopće to bila ona? Previše vremena prošlo, previše!



nedjelja, 09.10.2005.

Bok (by Dosadna)

Evo i mene natrag. Natrag u Zagreb i natrag na faks.
Uspjela sam dati i drugu godinu s mukom 9 mjeseca. I onda sam odlučila na nagovor Serene da odemo na mali izlet prije gužve i frke na faksu. Ona je povela još jednu priju. Otišle smo u toplice Čatež (ak se tak piše) u Sloveniju. Stvarno je blizu Zagreba pa ak nek želi uživat u bazenima i ima mogućnosti prijevoza nek ode tam, preporučavam to mjesto za mali odmor. Cijeli dan karta je 70 kuna. Sam neka ponese neš za jesti jer su Slovenci stvarno skupi. Ja to inače nisam znala jer nisam bila baš u kontaktu s njima. Platile smo dva sendviča i dvije male zdjelice salate 53 kune. Pljačka jer sendviči su bili mali a salate još i nismo puno uzele neg tek tako da stavimo još neš u usta.
Tam ko voli bazene uživa u - bazen s valovima koji se izgleda pali svakih sat vremena (recimo)
- bazen s drvom iznenađenja ( pa da ne kvarim to iznenađenje neću pričat kakvo)
- negdje oko 6 jacuzija ( to je super jer sam izmasirala leđa kao nikad dosad šta mi je super nakon sjedenja ispred knijge)
- bazen na otvorenom s velikim toboganom ( uopšte nije hladno čak i moš trčat okolo mokar a i Serena mi kaže da je čula da je to ponekad zdravo mal prakticirati)
- bazen s još dva tobogana od kojih mi je jedan najgori jer na pola puta zapneš i jedva se izvučeš iz vira dok se drugi nabijaju u tebe, a Serena taj tobogan obožava ( "za zadavit je ")
Ukratko imaš bazene , tobogane i iznenađenja. Dobro mi je bil i to što su tam bili sami starci, obitelji s djecom i parovi, bar negdje tri sata jer kasnije su došli neki francuzi što i nije bil loše, kak sam mislila na početku jer nisam željela upucavanja ni da se ja nekom upucavam , neg sam uživanje u vodi. Ti su francuzi bili nabildani do bola i puni osebujnih tetovaža. Kasnije sam saznala da treniraju neš al sam zaboravila šta.
Ak se tko pita kakva je Serena na bazenima , ko malo dijete. (-:
Eto sam tak da neš napišem da me cure nekude zbog nepisanja.

Vidimo se na faksu, curke............

petak, 30.09.2005.

LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE UVIJEK PRATI... (BY RAMONNA)

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i mane, naŠli su se na jednom skrivenom mjestu na zemlji.


Kada je DOSADA zijevnula po treći put, LUDOST je, uvijek tako luda uzviknula: "hajmo se igrati skrivača!" INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši odoljeti, zapitala: "Skrivača? Kakva je to igra?" "To je jedna igra" počela je objašnjavati LUDOST, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun dok se vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, krećem u traganje i koga ne pronađem taj je pobjednik."


ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA. SREĆA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i APATIJU, koju nikada ništa nije zanimalo, da se pridruže igri.


Ali nisu se svi željeli igrati!


ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?! Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htio riskirati...


"Jedan, dva, tri...", počela je brojati LUDOST.


Prva se sakrila LIJENOST, koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIDNOST se sakrila u sjenku USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakrit jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero a KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu leptira. SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla savršeno i prozračno skrovište, ali samo za sebe. LAŽ se sakrila na dno oceana (laže, sakrila se na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.


Kada je LUDOST brojala 999999, LJUBAV još uvijek nije pronašla skrovište jer je svako mjesto bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, pokrivši se prekrasnim pupoljcima.


"Milijun", vikala je LUDOST i počela svoje traganje.


Prvu je pronašla LIJENOST, iza obližnjeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako priča sa Bogom na nebu, a STRAST i POZUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno je pronašla ZAVIST i naravno USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti, sama je izletjela iz svog skrovišta koje je bila pčelinja košnica. Od tolikog traganja LUDOST je ožednjela i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo najlakše, ona se nije mogla odlučiti gdje se sakriti, pa je ostala sjediti ispod obližnjeg drveta.


Tako je LUDOST, malo pomalo, pronašla sve.


TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće igrali... Samo LJUBAV nigdje nije mogla naći. LUDOST je pretražila svaki grm, svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušavši u ružičnjak, uzela je suhu granu i, od bijesa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se iz ružičnjaka začuo bolan krik. Ružino trnje je izgreblo oči LJUBAVI i oslijepilo je. LUDOST nije znala sto da napravi i kako da ispravi ono sto je učinila. Plakala je i molila za oproštaj... Na kraju je odlučila da zauvijek ostane uz LJUBAV i pomaže joj!!!


Od tada... LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE UVIJEK PRATI...

srijeda, 17.08.2005.

Sunčan dan... (by ramonna)

Sto je danas lijep i suncan dan
Sto je danas lijep i suncan dan
Em sto je lijep i suncan dan
Em sto mi je danas rodendan
Ja se tako dobro osjecam.

Ona danas dolazi iz Zagreba
Ona danas dolazi iz Zagreba
Ona dolazi da vidi mene
A ja jedva cekam da ponesem kofere njene
Sto cu da se ludo zabavljam.

Priznat cu joj zaljubljen sam u nju
Priznat cu joj zaljubljen sam u nju
O zaljubljen sam, e pa jesam
Kao malo dijete ja sam sretan
Da me voli ja to znam.


Cijelo vrijeme mi ova stvar ide po glavi. Valjda jer sam u sličnoj situaciji danas. Samo što, naravno treba uvesti neke male promjene u pjesmu.
Ko prvo, trebalo bi spol promjeniti. Jer on dolazi a ja ga čekam.
Ko drugo, vani definitivno nije sunčan dan, lije kiša i tmurno je. Al zbog njegovog dolaska meni je ko da sunce sije tak da to zapravo i ne treba mijenjati.
Onda ko treće, ni meni, a ni njemu nije rođendan.
Ko četvrto, on dolazi u Zagreb a ne iz njega.
A ko peto, nije baš da dolazi zbog mene, ipak su tu faks i učenje u igri.
I da budem iskrena, baš mu i ne namjeravam nositi kofere. Pa ipak je on dečko...
Hm, a da ja nađem neku drugu pjesmu za pjevušiti?



utorak, 16.08.2005.

Eto nas nazad...(by ramonna)

Kako brzo došlo tako brzo i prošlo. Evo me vec skoro tjedan dana u Zagrebu, planiram početi učiti al nikak da krenem. Ovim putem moram tužiti Serenu da se vratila još prije mene a još nije ništa napisala. Još jedno prekrasno ljetovanje je iza mene, bilo mi je predobro, desilo se sve i svašta. More je i dalje prekrasno ko i prije ali imam pritužbu da je zadnjih 5 dana bilo ledeno. Tak da se baš i nisam kupala onoliko puno koliko sam htjela. Ali moram se pohvaliti da sam čak jednom bila u vodi tolko dugo da su mi se smežurali ne samo prsti već i cijeli dlanovi. Najviše me čudi što uopće nisam deprimirana što sam se vratila u Zagreb. Možda me jedino ovo šugavo vrijeme muči. Zapravo sam već napisala jedan drugi post ali stoji u kompu već par dana ali nisam smogla hrabrosti objaviti ga. Kvaka je u tome što sam totalno zatreskana i u tom postu sam se totalno raspekmezila i pisala o njemu a znam da on ne voli kad ga previše spominjem. Ne sječam se kad sam zadnji put bila ovako sretna. Kad sam se zadnji put budila svako jutro i legla u krevet sa smješkom na licu kao sada. Mislim da je to zbog njega. Kak je to smiješno, sve može biti savršeno ali kad nema onog nekog posebnog u životu sve je sivo, a kad se ta osoba pojavi sve ostale brige izblijede i sve se lakše riješi. A možda mi ovaj Zagreb tolko teško ne pada jer ću možda krajem mjeseca na još tjedan dana mora. Samo se nadam da će se vrijeme popraviti do tada pa da obnovim boju. Pocrnila jesam ali nikad u živtu nisam došla tako bijela doma s mora. Provela sam 14 dana sa najdražim prijateljima i najdražim dečkom, tulumarila, plesala, smijala se, zezala, upznavala nove ljude, kupala se, sunčala...Naravno, detalji su za uši najdražih. Jedva čekam sljedeću godinu da se spakiram i ponovo krenem u Vodice.
More, hvala ti...

O, more,
jos se sjecam onih dana
kad si nasa tjela milovalo pjenom svojih vala.
Tad smo djeca bili i jos nismo znali
sto nam nosis ti.

I to Sunce
sto nad tobom tako sije,
i taj galeb
sto nad tobom leti,
i opojni miris bora,
sve to tvoje blago
dalo si nam ti.
Dalo si nam ljubav vjecnu,
dalo si nam srecu,
i zato ti, more, hvala.
More, more...

ponedjeljak, 18.07.2005.

Oproštaj ( by Serena)

Eto mene nakon mjesec i vise…Ispite sam ostavila daleko iza sebe…ma rasturila sam ovih zadnji mjesec dana. Sve sam položila što sam planirala, to će reći da mi za jesen ostaje još jedan ispit da bi mogla upisati treću…Juhuuuuuuu…Danas imam ispit iz fizike…nisam ni pogledala, idem na blef….mogla sam uciti citav vikend no nisam imala vise snage, mozak mi je toliko pretrpan novim cinjenicama da vise nista nejde u njega…mislim da bi mogla puknut da sada idem ista uciti…Došlo je moje vrijeme za uživanje…Nakon što sam si zadnjih mjesec dana doslovno uskratila život sada konačno mogu uživati…Malo mi je žao što sam propustila izlazak onog zadnjeg petak prije nego su svi otišli na more i grad opustio, no tješim se da će brzo jesen, i ponovno će se zaredati pijenje Tomislava u Princ Studentu, plesanje u Roku, sjedenje u parkiću…
Strašno će mi faliti sve to…Falit će mi smijanje na moj račun( Jel tako Ramonna?), falit će mi frendice s kojima sam se u zadnjih godina dana uspjela jako zbližiti i drago mi je što ih imam, falit će mi kave u bircu preko puta faxa, jedenje sladoleda u vinceku dok bi u biti trebale biti na predavanju…No tješim se kako će sve brzo proći…A i ljeto donosi sigurno nešto lijepo sa sobom…Doduše morat ću raditi, no ima i to svoje dobre strane…Malo ću se osamostaliti, zaraditi dobru lovu, upoznati dosta novih ljudi…

Čitala sam kod eewe o rastancima, i rekla kako se nikada nisam morala rastajati od nikoga pa ne znam kako je to…I evo sada kada sam počela ovo pisati shvatila sam da se sad prvi put rastajem od nečega i da će mi biti skroz teško, i baš ću biti full usamljena ako se ne uspijem dolje na jadranu skompati s nekime…
Ma ajd neću sad tu zalazit u neke sjetne misli umjesto da se veselim ljetu…

Samo sam htjela obavijestiti 'brojno' čitateljstvo da ovaj blog nakratko ide off…Svi njegovi članovi su već negdje, Dosadna(koja nije dosadna, i ubit cu je sto je stavila ovaj nick) je već doma na moru( a tamo ima losu Internet vezu), Ramonna putuje 27.7 na more i ostaje dugo dugo…Aries( koju treba nabiti u top jer ništa ne piše) ima puno za učiti pa čisto sumnjam da će se posvetiti ovome…Ja sam također od idućeg petka na moru i vraćam se tek 1.9, a možda i kasnije…Dolje gdje ću biti nemam ni tulifon, a također mislim da nema niti jednog Internet caffea…Tako da stjecajem okolnosti blog će se malo zamrznuti, a onda najesen bit će novih dogodvoština za čitati…Pogotovo kada naša vrckava Ramonna krene u pohode po Vodicama (hahaha, tralalala…sad te nema pa me ne možeš ubiti zbog ovoga:))

I za kraj evo vam jedna prigodna:

Prijatelji stari gdje ste?
Da li ću vas ikad naći?
Kažite mi što to znači
kad u ponoć netko svira.

Prijatelji stari gdje ste?
Pamtite li ove zvuke:
Iznad dvora, iznad luke
dok se bijele krila galeba.

Prijatelji stari gdje ste?
Kao zraka mladost mine.
Da l' to plaču mandoline
iznad grada koji spava?

Prijatelji stari gdje ste?
Kamo nas to život nosi?
Vjetar je u moj kosi
na tren stao, vi se vraćate.

Tko zna gdje su dani ti
kad smo djeca bili mi?
Svi se mogu voljeti,
nemožemo mi, nemožemo mi.

Tko zna gdje su dani ti
kad smo sretni bili mi?
Nije lako kad si sam
ja to znam.

Prijatelji stari gdje ste?
Bosiljka me miris prati,
jednog dana kad se vratim,
sjat će sunce kao prije.

Prijatelji stari gdje ste?
Noć je puna toplog daha,
slušat ćemo opet Bacha
dok u more zvijezde padaju.

Prijatelji stari gdje ste?
Pamtite li ove zvuke:
Iznad dvora, iznad luke
dok se bijele krila galeba.


....ah da, skoro zaboravih...pozdrav svim blogerima na sinoćnjoj blog kavi, drago mi je što smo se upoznali...nisam vas uspjela sve popamtiti(rekla sam da više nemam mjesta u mozgu:)) no budem kojom drugom prilikom...obećajem nadoknadit ću sve...svima lijepo toplo ljeto želim:)

p.s. jel zna netko dal su uhvatili onog morskog psa koji je došao u posjet jadranu? ako me nema na jesen znajte da on ima svoje prste u tome jer ja obožavam plivati daleko, daleko od obale:)

POZDRAV (by dosadna)

Upravo sam završila sa svim ispitima. Putujem doma u lijepu Dalmaciju na prekrasno more i vruće ljeto. Jedva čekam..... Vidimo se svi na jesen. Neću pisati jer mi je tam kompjuter spor a na moru baš ne želim mislit na Zagreb osim na par prijateljica. Provod prije svega i odmor od uzavrelog zagrebačkog asfalta. Siiiii jaaaaa.......

utorak, 12.07.2005.

Gotovo je, gotovo! (by ramonna)

Eto, vec su i ispitni rokovi prosli. Meni je odlicno ispalo, bila sam gotova jos prije tjedan dana. Upravo sam provela dva sata trazeci po netu smjestaj u Vodicama. Nevjerovatno je kak su bezobrazno skupi. Dobro, znam da oni cijelu godinu žive od toga al ipak. Mi tu iz ovog betona čitavu godinu radimo, učimo, mučimo se i znojimo da bi si priuštili tjedan dana odmora i uživancije i onda nas tak oderu. Svašta! A dobro, nije ipak sve tako crno. Našla sam neke zanimljive ponude, a odlučila sam večeras ubrati i oglasnik pa lijepo sve prostudirati. Nekaj bu se vec našlo. Glavno da se imam di istuširati i ostaviti prtljagu, sve ostalo apsolutno nije važno. More je ipak more! Kak je zapravo sve to čudno, čovjek stalno nekaj čeka. Evo, npr, ja sam jedva čekala da dođe ljeto i da prođu ti rokovi a sad kad je to došlo uopće mi nije jasno zakaj mi se ovdje tako žurilo. Em je vrijeme grozno da ne može biti gore (pričaju o globalnom zatopljenju a vani jesen umjesto ljeta) em je grad pust i svi su se preselili na more. Uopće nemam ideju kud da izađem ovaj vikend ili u srijedu a da naletim na ljude. Nakon svih onih promjena i šokova od prije mjesec dana napokon mi se sve pomalo slaže u glavi. Samo kaj je, naravno, malo prekasno. Čovjek vjerovatno mora napraviti neke pogreške i generalno zeznuti neke stvari da shvati što mu je zaparavo važno i što želi. Samo što se onda, na žalost, više neke stvari ne daju popraviti ni vratiti na staro. I što sad kad dolazim do nekih spoznaja? Zatvoriti se doma, lupati glavom u zid i očajavati nad propuštenim prilikama? Ili se spakirati i krenuti opet sebično pokušati ostvariti svoje ciljeve? Ma to bi tek bilo probijanje zida glavom. Valjda je najbolje čekati jesen... Razbistriti glavu, pustiti srce da se odmori... Želim svim studentima koji su se napokon vratili doma na domaću hranu da uživaju i da se zasluženo dobro provedu i odmore nakon još jedne naporne godine...pa eto onda jedna studentska

Živim u domu k'o bubreg u loju
Imam svoj bioritam nije previše hitar
Spavam dok se ne dignem, svratim do kantine
Gdje me kuharice krišom mjerkaju

Samo kad navrate starci sam malo u frci
Mičem limenke piva i prašinu s knjiga
I s bolom na licu zurim u skriptu
Dok mi ne uvale lovu, skupe veš i odu

Što se politike tiče, nje se javno odričem
Jer sam previše sretan da bih pišao uz vjetar
Radim na lokalnom planu za smještaj i hranu
Buduća elita ne smije imat' dosje

Sve je isto k'o i prije od hot-doga do birtije
Od birtije sve do Cmroka ista runda nova koka

subota, 25.06.2005.

kad već svi, onda moram i ja (by ramonna)

Svi su napravili izvještaje s Bijelog Dugma, neki su stvarno za pohvaliti (pošto ja nisam mogla fotkati skinula sam si sličice da imam za uspomenu ) pa je meni sad bezveze pisati isto to. Ja ću samo reći da je meni bilo super. Bebek me totalno oduševio, onaj vatromet za vrijeme 'A i ti me iznevjeri' ispao je skroz efektan. Stvarno mi je drago kaj sam išla jer je stvarno bilo za pamćenje. Bila sam kojih 10m od pozornice i niko se nije gurao, taman su svi imali mjesta za čagu što me skroz iznenadilo...Bijelo dugme mi je uvijek bilo ok, onak za poslušati, ali nikad nisam bila neki veliki obožavatelj. Tek sad kad sam bila na koncertu ,skužila sam kolko su mi sve te pjesme drage i koliko ih volim. Imam zamjerku što nisu odpjevali par stvari i to je moj jedini prigovor. Bilo bi glupo očekivati da zvuče isto kao prije 20 godina. A i treba uzeti u obzir da su onda bili i nadrogirani i pijani... Neki su se išli sjetiti starih vremena i vratiti u mladost, neki tek tolko da budu prisutni spektaklu, a neki, kao npr ja osjetiti tu energiju kad su mi već starci fulali i napravili me prekasno... to im nikad neću oprostiti. To što nisam nikad bila na koncertu Azre, stajala ispred Zvečke, bila dio tog buđenja... a dobro,idem ja rađe vježbati matematiku



Bijelo Dugme - Ove cu noci naci blues

ova noc nam nosi kraj
i znam
jos jedan tren i ja sam sam
o sam
reci ces zbogom
i to je sve
o to je sve

jedna suza i sretan put
o ne
ne pitaj ništa tuzno je
tuzno sve

ove cu noci naci blues
o samo blues

ej znam da trebas dom
i mir
ej neka ti drugi da
ono sve sto nisam ja

četvrtak, 23.06.2005.

U prolazu(by Serena)

E da...Evo mene da se obratim štovanom čitateljstvu sa riječ ili dvije;) Vrlo sam zauzeta u zadnje vrijeme pa ste uskraćeni za moje nadasve inteligentne i produhovljene tekstove;) Yeah right...Ma to ja ko fol učim...i mene čopila famozna ispitna groznica, pa sam malo stisnula zube i prionula na posao...Imam još dosta posla, i trudim se pošteno to odraditi;) Tako da ću si sad malo zakinuti izlaske i sve užitke...hm...da...kao da ih i imam...Nemam si zapravo kaj uskratiti...osim ispijanja kava na cvjetnom;) Ma, moram se stavrno skulirati...i sjesti za knjigu, bez lutanja misli na sve strane...srećom, nemam dečka(a dugo sam ga imala) pa svo svoje vrijeme imam za sebe i moje drage curke...
Ramonna je bila na kocertu dugmeta...Očekujem njeno izvješće ovdje na blogu...No samo, prije nego ona to napiše da malo poremetim niz i da ne ispadne da samo ona piše...Jer kolko god to možda nekima ne paše, ja još uvijek postojim i javit ću se s vremena na vrijeme...Barem dok ne odem na more...Onda neću imati odakle pisati...

Opet neću moći spavati jer pored kuće u borovima imam mlade sove koje čitavu noć pjevaju i meni dižu tlak na 1456...Morat ću odlaziti u krpe s čepićima u ušima jer zatvoren prozor ne dolazi u obzir...Ne želim se ugušiti od vrućine...
U posljednje vrijeme sama sebi baš nisam zanimljiva pa je i to možda jedan od razloga zašto ne pišem...Ako se to promijeni, javim se obavezno...A sada odoh u špancirung s frendicom;)

nedjelja, 19.06.2005.

sutra je novi dan (ramonna)

Tako bi to rekli u Zameo ih vjetar. Ovaj vikend mi je ostavio gorak okus u ustima. Jako su me razočarale dvije osobe i definitivno šokirale svojim postupcima. Jučer sigurno nije bio moj dan. Naučila sam o sebi da sam previše naivna, lakovjerna i da nemam pojma procijeniti ljude. Ali kako drukčije živjeti? Zatvoriti se i nikome ne vjerovati? Kako onda uživati? A ovo je bilo previše za mene. Najrađe bi se pokrila poplonom po glavi i da me nema... A kad se sjetim kako je još u petak ujutro život bio lijep... Znam da ću preživjeti i ovaj grozan osječaj knedle u grlu i ogromne tuge će nestati ali se trenutno osjećam totalno izigrano i prevareno. Hvala Bogu na prijateljima kojima sam okružena i koji su tu za mene u bilo koje doba dana i noći. Ne znam kak bi bez njih... Sve se okrenulo naopačke. A čak sam donjela i novu odluku na koju su se svi nasmijali. Odlučila sam da više uopće neću okusiti bilo kakav alkohol. Mrzim ga i mrzim ono što ljudi postaju zbog njega. Sad ću se orjentirati na ispite i onda napuniti baterije na moru i zaboraviti sve grozno i odmoriti se od svega. U ovakvim situacijama uvijek se sjetim ove
Što te ne ubije, ojača te.

srijeda, 15.06.2005.

Naši ljubljeni ispiti...(ramonna)

Eto,danas sam imala dva ispita,jedan usmeni i jedan pismeni. Usmeni sam položila (JEEEEE!!!!) a za pismeni nekak ne vjerujem. U petak su rezultati. Svi uče, polažu ispite, a meni se tak ne da. Sjedim i gledam u skripte a misli su mi miljama daleko....u gradu, na moru...a znam da moram dati uvjet da uopće mogu trošiti stipendiju na moru.Jel ima neko neki savjet kako se koncentrirati i usredotočiti? Jer meni ne ide nikak. Tj ide,ali na krive stvari. Tek su rokovi počeli a meni se više ne da...i ovo vrijeme nije bog zna kaj...bu počelo konačno ljeto ili kaj? Ove godine se još nisam pošteno zgrijala na suncu. I nikak mi nije jasno di je ta godina već prošla. Nisam se okrenula a evo već se rastajemo na još jedno ljeto...Nisam ni sanjala da će mi to tako teško pasti...Ove godine sam se poprilično zbližila s nekim ljudima i vezala se i moram priznati da će mi baš faliti preko ljeta. Jel to kad prođeš dvadesetu sve tako brzo prolazi? Jer ovo je koma. Ljudi prespavaju trećinu svoga života. Mrzim spavanje! Koliko toga se propusti. Život je tako kratak a tako se uzalud troši.
Živi svaki dan kao da je posljednji.

Dobro zvuči ali kak to izvesti?!? Ja sigurno svoj posljednji dan ne bi provela učeči. Joj mrzim rokove. Jedva čekam more i izlaske i tulumarenje i kupanje i komade....

srijeda, 08.06.2005.

pod okriljem noći(by ramonna)

Od kad znam za sebe noći su mi uvijek bile ispunjene snovima kojih sam se sjećala. Ne spavam puno,a i kad spavam ujutro imam o čemu razmišljati. Sanjam snove u boji, zvučne snove, cijele priče, čak su mi se snovi znali i ostvariti- što je poprilično scary. Često već prije ispita znam koju ću ocjenu dobiti, jednom se čak desilo da sanjam pitanja koja sam dobila. Zašto mi onda brojevi od lota neće zalutati u san?!?! =) Tako isto znam sanjati nekog frenda i drugi dan znam da će mi se javiti. Jedno vrijeme me čak bila panika spavati jer ako bi sanjala nešto loše ili grozne stvari drugi dan me bila malo frka...Noćas sam sanjala dug i zanimljiv san. Znam da je tako ali ga se ne sjećam. Na vrhu mi je jezika, ali se neće pojaviti. To me izluđuje. Znam samo za jednu stvar- u meni je cijelo vrijeme prisutan osjećaj iz tog sna. Točno znam kako sam se tamo osječala. Ne mogu to opisati. Ti snovi, oni su kao odraz naše podsvijesti, u njima se prevrti sve što smo taj dan vidjeli i doživjeli. Meni je jednostavno nepojmljivo čuti da se netko ne sjeća svojih snova. A za nas koji se sjećamo, jel to prokletstvo ili dar? A opet, to je neki novi svijet u kojem možemo isprobati i doživjeti stvari koje se nikad ne bi usudili u stvarnom životu, u kojem nema granica i zapravo sami stvaramo taj film. Kad mi se nekad ne svidi tok priče pomislim "Hej, čekaj, pa ovo je moj san, ne treba to tako izgledati" i onda prevrtim traku malo unazad i izaberem bolji nastavak. Snovi poprilično utječu na moje raspoloženje preko dana, čim je san lijep i ja sam bolje volje. Zadivljujuć je to svijet... Da li misli prije spavanja utječu na to što ćemo sanjati? Negdje sam pročitala da bi se savko jutro čim se probudi, čovjek trebao u bilježnicu predodređenu za to zapisivati sve detalje sna kojih se sječa. I tako svaki dan i, kao, tako se istrenira i onda pamti sve više i više... Jednom sam probala ali je trajalo samo par dana, ujutro mi je preteško držati olovku u ruci...
U tami, muškarci žene oduvijek sanjaju. Većina tih noćnih slika nestaje s izlaskom sunca, ili prije, ako su svojom ružnoćom probudile spavaća. Snovi predstavljaju čežnje, upozorenja ili proročanstva. Oni su dar ili prokletstvo, stižu od blagonaklonih ili zlonamjernih moći, jer svi znaju- u kojoj god vjeri da su rođeni- kako smrtnici dijele svoj svijet sa silama koje ne razumiju.
Gospodar careva, Guy Gavriel Kay

E da i nešto potpuno nevezano, danas je na Biokovu padao snijeg i bilo je -3 stupnja. Pa kaj je ovo?!? Pa lipanj je. I ima ga 20cm. To me definitivno ostavilo bez teksta. Ova klima je skroz pošizila... a kak i ne bi kad se ljudi tak grozno ponašaju prema Zemlji. U subotu se vozim ja u tramvaju prema Gračanima i neke sure, školarke, njupale nekaj iz pekarne. I jedna od njih pojede i ni pet ni šest cijeli škarnicl ravno kroz prozor!Cijeli! Pojede druga i ista priča. To me skroz zgrozilo! Pa kaj su njih majmuni odgajali...ma i oni bi bolje obavili taj posao od njihovih stvarnih roditelja...

srida (by dosadna)

danas smo serena i ja imale ispit iz najgljupljeg i najdosadnijeg predmeta- sociologija. Ne mogu vjerovat da sam taj predmet volila u srednjoj školi čak sam ga uzela na maturi i dobila 5. Išle smo na prepisivanje kak to biva. Sat dva prije smo si napravile super šalabartere al mal za moje snalaženje previše njih. Pročitale to do dva puta i u 5h na ispit u najbolju učionu na faksu. Iživcirala sam se jer prepisivanje nije baš išlo od ruke i mislim da mi je vidila moje šaliće al nije reagirala. Tko zna dal ćemo proći jer ovisimo o njenoj dobroj volji al mislim da je bila dobre volje danas jer nam je na kraju ispita počela pričati o nekim ustancima studenata u prošlom nekom vremenu. nakon što smo izašle ( ona je čak prije završila pa me čekala dobrih pola sata- dobra prija i veoma strpljiva) otišle smo u račuonu pa sad ja pišem ovaj blogić dok serena šalje poruke. Poslije ovoga idemo na sladoled......jupiiiiii...

ponedjeljak, 06.06.2005.

Dobar filmić(by ramonna)

U nedjelju je na prvom programu htv-a bio Prljavi ples. Ja obožavam taj film i sve vezano uz njega.Gledala sam ga najmanje 20 puta i svaki put ga doživim kao da je prvi put. Skroz se uživim. Znam da je blesavo, ali ona scena kad on dobije otkaz i mora otići i oni se opraštaju dok u pozadini svira ona predobra stvar... meni se jednostavno srce kida. I nakon toga ja do kraja filma ne mogu prestati plakati ko kišna godina. A kaj je najsmiješnije, inače uopće ne volim te romantične filmiće za cure =) Nije mo jasno zakaj dečki ne vole taj film. Ja sam do sad upoznala samo jednog...i dok smo sad gledali taj film svako kod sebe doma stalno smo izmjenjivali poruke. Sad znam da će me taj film cijeli život podsjećati na njega i ako nam se putevi rastanu. Evo, od mene za njega, on će znati
I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you...


Eto sad bi trebala učiti a tak mi se ne da. U zadnje vrijeme me uhvatilo ono grozno razdoblje kad postanem ravnodušna prema svemu i u ničem ne mogu naći neki smisao. To mi je baš grozno. Čak ni kad sam pijana nisam vesela kak inače to biva... Ah, valjda će brzo proći. Al me jako veseli kaj je naš blog tako posjećen. To kad moja erzulie uvijek nađe zanimljive teme. Bravo erzi samo mi tako nastavi-baš je guba biti na glavnoj strani!

subota, 04.06.2005.

Insomnia (by Serena)

Hm...vikend je...a što ja radim? Trunem doma...I to već drugi vikend za redom...Kao trebala bi učiti, zbog toga sam i ostala doma no činjenice baš nejdu u glavu...Moram dati još 6 ispita da prođem godinu, a to baš nije malo...Trudit ću se, možda mi uspije...Zapravo, pokušat ću razmišljati pozitivno pa kažem da ću sigurno uspjeti...Znate onu : 'Možeš ako misliš da možeš'. E, ja to mogu, i hoću...Prije svega jer znam da me onda čeka jedno divno ljeto. Doduše, radno, no glavno da mogu malo pustiti misli na pašu.
Ne znam, previše razmišljam u zadnje vrijeme. Ma previše razmišljam otkada znam za sebe. Bio bi mi život puno jednostavniji da katkada neke stvari ostavim takvima kakve jesu i ne razlažem ih u detalje, ne razmišljam o njima, i ne vrtim u glavi jedan te isti film tisuću i jedan put. U zadnje vrijeme patim od nesanice, unatoč tome što se rano dižem i iscrpim se preko dana. Legnem i onda još satima razmišljam zašto je nešto ovakvo, te zašto nije onakvo...Pa mučim samu sebe sa nekim svojim postupcima i grizem se što nisam postupila drugačije...Kao da ću na taj način vratiti vrijeme, a znam da neću...I tako mi uglavnom prođe čitava noć, u razmišljanju, prevrtanju i sličnom. Onda sam ujutro nabrušena, živčana i nisam sposobna ništa napraviti kako spada. Ma koma. Već sam si tisuću i jedan put rekla da neću razmišljati, i da ću malo za promjenu pustiti da me voda nosi. Al baš mi ne uspijeva...

Slušam baš jednu pjesmu...Super je...Govori o tome kako se treba živjeti za danas i ne zamarati se onime što je bilo, i stvarno zašto trošiti energiju na tako nešto?

And god only knows all the places ive been
But i love this life that i'm living in
I wont look back to regret yesterday
Were not handed tomorrow so i'll live for today

Another day and yet anothers done spending a life living with in the past
I'll take the chance before the chance has gone
You never know when it'll be your last

But still you wonder who's for sale, well you wont know now and i wont tell
Your always hiding throwing up your hands
While heroes ride again





srijeda, 01.06.2005.

Zabreg, Zabreg...(by ramonna)

Jučer je bio 911.rođendan grada Zagreba.Pa eto što pametnog u Večernjaku piše
"...Majka Božja od Kamenitih vrata štuje se od katastofalnog požara u kojem je neoštečena ostala slika Isusa i Marije. Požar je izbio 31.svibnja 1731. Zaštitnicom Zagreba proglasio ju je kardinal Franjo Kuharić 1991. godine. Odlukom Gradske skupštine od 1999.godine 31.svibnja slavi se kao dan Zagreba...."
Ja sam uvijek mislila da je dan Zabrega 16.studenoga. Ak nije kaj je onda tada? Koga god pitam, nitko više ne zna...

utorak, 31.05.2005.

IMENA LUDA NALAZE SE SVUDA (by Serena)

Nešto što me u posljednje vrijeme strašno interesira, i čemu bi da imam više vremena posvetila mnogo pažnje je onomastika. Većina nas je čula za taj izraz, no zapravo nas vrlo malo zna o čemu se radi. E zato sam ja tu da to pojasnim…Onomastika je jedna grana lingvistike koja se bavi imenima; proučava narav, tvorbu, nastanak, raširenost i povijest vlastitih imena . Dijeli se na toponomastiku ( o geogr. nazivlju) i antroponimiju( o ljudskim imenima). Od toga svega što sam tu nabrojala mene zanima antroponimija iliti ljudska imena, a posebno njihovo značenje( narav, tvorbu i ostalo prepuštam lingvistima, ja sam ipak samo geodeta:))

Kako sam se uopće počela zanimati za razna imena? Kad sam se tek susrela s netom (prije kakvih 4-5 godina) prvo što me zaintrigiralo su bili chatovi…I uvijek kad bi si htjela odabrati neki simpa nick to bi bilo zauzeto. Ista se stvar desila i sa kreiranjem profila na forumima, kreiranjem mailova…Sve što bi zamislila uvijek bi bilo zauzeto pa sam na kraju morala dodavati neke nule, crtice, godinu rođenja ili sličnu glupost i adresa ili ime mi više ne bi estetski lijepo izgledalo. Onda me nakon nekog vremena to sve počelo nervirati, i htjela sam naći neko ime za koje nitko ne zna, koje je stvarno jako jako rijetko i s kojim ću biti posebna i prepoznatljiva:) I tako je to polako krenulo, malo sam surfala, čitala enciklopedije, mitološke pričice i naišla na mnoštvo lijepih, zanimljivih i zvučnih imena. Jedno od njih je i Erzulie(moj prvi blog je bio pod tim pseudonimom) za koju kažu da je voodoo božica ljubavi, no na različitim mjestima nalazim i različita tumačenja…

Proučavajući to sve shvatila sam kolika je važnost imena, a negdje sam pročitala da su imena i bitan sastojak osobnosti svakoga od nas.
Imena nisu toliko nevažna koliko se to čini. Ljudi ih vrlo često uzimaju zdravo za gotovo i ne promišljajući o njima. No ime je nešto što nosimo čitav život i zbog toga bi nam trebalo pristajati i trebali bismo ga voljeti Ime je nešto nas osim same naše pojave identificira u društvu. Zapravo ono je i ključ pri ulasku u svako društvo. Bitno je voljeti svoje ime. Ja svoje nikada nisam voljela, smatrala sam ga staromodnim, no onda nakon nekoga vremena, odrastajući shvatila sam da je veselo i vedro baš kao i ja:)


Koliko je teško odabrati ime najbolje znaju roditelji, a i mi koji nismo roditelji saznat ćemo kad-tad. Evo već sam sad puna dvojbi koje ću ime dati svojoj djeci, a tek mi je 20 godina.
Na koji se način uopće odabiru imena? Postoji li neki recept za odabir, neki naputak, neki zakon? E to je stvar slobodne volje i mislim da mnogo ovisi o krugu u kojem se krećemo. Tako se recimo na selima obično daju starinska univerzalna imena ili se nasljeđuju s koljena na koljeno ( Dida je bio Ivan pa nek tako bude i unuk). Rigorozni vjernici daju djeci imena ravnajući se prema kalendaru…Nekima je pak bitna moda…Da, da…ne bi vjerovali ali moda diktira čak i to:)


Impresionira me kolika se to nauka može razviti iz naizgled jednostavne stvari kao što su imena. U biti kad bolje pogledaš, kad se zadubiš, nema stvari na svijetu koja je toliko jednostavna da je čovjek ne bi mogao napraviti kompliciranom i razviti čitav teoriju o njoj…Evo, napisala je frendica prije tjedan dana post s jednim jedinim pitanjem: 'Zasto je susjedova trava uvijek zelenija?'…Malo maštovitiji i elokventniji, a još pri tome i ako su psiholozi mogu nam to objasniti na tisuću i jedan način:)

A da se ja sad lijepo vratim na moja draga imena. Proučavajući sve to htjela sam odnekud izvući neko divno ime, neko od kojeg zastaje dah, neko koje vas svi traže da ponovite ponovno…I našla sam, i to ne jedno…Ovdje vam donosim listu nekoliko imena koja su meni najviše ušla u uho( ne mora značiti da su i vama)…
S obzirom da sam žensko, osvrnula sam se samo na takva imena, molim muški rod da mi oprosti radi diskriminacije:)


Započet ću sa malo egzotičnim, afričkim imenima:


ABBA- svi znamo da je grupa ABBA dobila ime prema inicijalima svojih članova, no koliko nas zapravo zna da je ABBA i ime za žensko dijete rođeno na četvrtak
ABRIHET- znači ' ona isijava svjetlo'
FANTA- znači 'beautiful day' ( znaju li to tvorci fante?)
ISSA- znači 'Bog nam je spasitelj'
KAMARIA-znači 'kao mjesec'
KAYA- znači 'Ostani i ne vraćaj se'
TISA- znači 'rođena deveta po redu'
ZOLA- znači 'produktivna'
NADIFA- znači ' rođena između dva godišnja doba'
LULU- znači 'perla' ili 'dragocjenstvo'
KENGI- znači 'čije dijete?' (o.a. ovome sam se nasmijala)

Full zanimljiv način davanja imena, kao sto je Abba za dijete rođeno na četvrtak, tako imaju i imena za sve dane u tjednu. Ili Tisa za devetu po redu, recimo Ulu je druga po redu…Ima toga dosta:)

E sad ćemo skočiti na drugi kontinent i preseliti se u englesku da vidimo tamošnja imena:)


AIDA- 'bogata'
ALVINA- 'prijateljica vilenjaka'
CADYNA- 'ritmična'
ELMIRA- 'plemenita'
ERNESTINE- 'ozbiljna' (o.a. znam kome bi ovo ime odgovaralo)
LEOMA- 'bistra'
TATE- 'donosi zabavu, užitak…'
ERWINA-'prijateljica mora'

Pa malo francuskih:


AMELIE- 'hard working'( ne znam kak da prevedem, možda vrijedna?)
ELOISA- 'slavna u ratu'
KARLA-'jaka'
NATALIE-'rođena na Božić'
RAISSA- 'ona koja puno misli'
MELUSINA-'tamnoputa'

A neću ni Njemce izostaviti:


ANTONIE- 'neprocjenjiva'
HELMA- 'ona koja štiti'
RIKKA-'gazdarica svega'
ULLA-'ima snagu moći'
LORELIE-'temperamentna'

(njemačka, engleska i francuska su varijacije na teme, korijen riječi je za sve jednak)

A kako ja obožavam Irsku moram navesti i par irskih:


NUALA- 'ima lijepa ramena'
UNA-'ona koja zbližuje'
VEVILA-'donosi harmoniju'
FLANNA- 'crvenokosa'

Ima ih previše i nema smisla da sve nabrajam…zanimljivo je da sam našla imena mnogih poznatih svjetskih tvrtki dok sam tražila(mislim da sam navela fantu).
Najsimpatičnija su mi japanska imena…Za njih postoji lista komponenata i onda se dobivaju različiti kombinacijama tih komponenti…
Evo ne mogu odoljeti, samo ću dati jedan mali primjer:
Npr. komponente: iwa-'kamen', hashi-'most' ….i napravimo gemišt pa dobijemo hashiiwa-'kameni most'…baš simpa, kaj ne?


Uh, ne mogu više, mogla bi biti budna do jutra ako krenem to proučavati…a čekaju me programi...Ako nekome treba protumačiti značenje imena neka ostavi koment, odsada je to moj novi hobi:) Ionako imam previše slobodnog vremena:)

ponedjeljak, 30.05.2005.

Put (by dosadna)

Imam samo jednu obavijest -
More je spremno za kupanje, a plaže za sunčanje.
Ja sam potamnula, jupi...

Svaki vikend nešto novo (by ramonna)

Pa ovo nije normalno, fino dođe dugi vikend i umjesto da ga kvalitetno iskoristim na odmor i učenje ja sam se uspjela jedino umoriti. Svaki dan i noć sam laufala naokolo. Najzanimljivije je bilo u subotu. Bila sam na moto susretu, prvi put u životu, u Zelini. Bilo je baš guba i zanimljivo jer nikad nisam to doživjela. Hrpa motora, meni neobični ljudi... Ali baš mi se sviđala energija koja je kružila onuda. Nadam se da to nije jedini susret na kojem sam bila. Dečki su mi pokazivali koji je motor dobar, koji ne valja, koji bi oni htijeli... I baš su bili dobri prema meni, mazili su me i pazili cijelo vrijeme. Pa je tako i moja čaša cijelo vrijeme bila puna...a kaj da velim? Moram priznati da mi fali filma i da su se desile neke neplanirane stvari. Ali bar se imam čemu smijati ovaj tjedan...ne znam, stvarno izvodim sve i svašta, i bez alkohola i pod njegovim utjecajem ali odlučila sam da nikad neću žaliti zbog učinjenog i želim sve isprobati. Život je ipak prekratak da bi se žalilo za učinjenim ili propuštenim..treba ga udisati punim plućima... Htjela sam staviti jednu prigodnu od Elementala, al je nema na svaštari, a ja ne znam sve riječi. Šteta..

nedjelja, 29.05.2005.

o jednom geniju (by Serena)

Upravo sam u časopisu 'Priroda' pročitala jedan predobar članak o Einsteinu…Napisao ga je neki student, i pisan je razgovornim jezikom, bez previše stručnih pojmova, vrlo razgovijetno i jako, jako zanimljivo…U biti nije to članak, nego priča o Einsteinu u nastavcima…Skroz me oduševila…Jeste li znali da je Einstein sa 15 godina odustao od srednje škole? Onda nije mogao upisati prijemni pa je na kraju ipak završio nešto…Na faxu je imao slabe ocjene i nije baš bio dobar sa profesorima, nije ni išao na predavanja nego je uzimao bilješke od uzornijih studenata…Kolko sam uspjela shvatiti mislio je da oblik školstva mnogo sputava kreativnost ljudi…Njemu se nije svidjelo kako fakulteti, i način na koji se uči funkcionira pa je sam proučavao i udubio se u ono što ga interesira. A interesiralo ga je mnogo toga…Ne kažu uzalud da je genijalac…E vidite, mene obično nervira kada studenti pljuju po nečemu, npr. tuže se zašto učimo ovo, zašto učimo ono, vječito su nezadovoljni, a da ih se pita što bi oni tada ne bi znali naći odgovor. Mnogi od nas ne žele učiti, misle da je sve besmisleno, misle da učimo hrpu beskorisnih činjenica, a s druge strane uopće ni ne znaju što ih zanima…Druga je stvar kada tebe nešto drugo zanima pa si ljut jer ti hrpa beskorisnih stvari ne ostavlja dovoljno vremena, a drugo je kada te ništa ne zanima, a ne želiš učiti ni ono što 'moraš'…Eto, to mi se skroz svidjelo u Einsteinovom postupku, što je odbacio sve što mora i posvetio se onome što voli…A nije bezveze đabalebario i krao bogu dane…
Znate li da je sa dvojicom prijatelja osnovao Akademiju? Zvala se Akademija Olympia i Einstein i ta dvojica prijatelja su bili jedini članovi…Sastajali su se i čitali mnoga djela iz znanosti, književnosti i filozofije pa raspravljali o njima dugo u noć…Kolka je to žeđ za znanjem bila? Danas to možemo naći kod rijetko koga…

Ne mogu odoljeti pa moram staviti citat o tome što su rekli Einsteinovi učenici o njemu kao profesoru…

' Kada je stao za katedru u otrcanom odijelu i prekratkim hlačama, kada smo ugledali željezni lanac njegova sata, kod nas je nsatao skeptičan odnos prema novom profeasoru. Ali već prve rečenice tog sjajnog načina predavanja osvojile su naša tvrda srca. Kao rukopis kojim se Einstein koristio držeći predavanje služila je bilješka veličine podsjetnice. Na njoj su bila označena pitanja koja je htio rasvijetliti u svom predavanju. Prema tome, Einstein je predavanja crpio iz svoje glave i mi smo bili svjedoci rada njegovih misli: kako je privlačan bio takav način studentima koji su bili navikli na stilski besprijekorna i uglađena predavanja koja su u početku oduševljavala, a kasnije stvarala osjećaj ponora između nas i predavača. A ovdje smo osobno vidjeli kako znanstveni rezulteti nastaju na orginalan način. Poslije predavanja nam se činilo da smo ga i sami mogli održati'


Eto takav način je način na koji se studenti zainteresiraju…Ja također ne volim hladna, formalna predavanja, na kojima je sve na svojem mjestu…A unaprijeđenjem tehnike polako se sva pretvaraju u takva…
Sjećam se profesorice iz matematike u srednjoj školi…Od svih profesora koje sam dosada imala ona najbolje odgovara idelanom profesoru…Nikada nije na satu imala hrpe priprema i bilješki, a bila je najbolja…Nije imala unaprijed isplanirane zadatke nego bi ih direktno tražila u zbirci pa bi svi zajdeničkim snagama probali rješiti…Nije bilo automatskog prepisivanja s ploče, svako se prvo morao potruditi rješiti zadatak vlastitim snagama. Mislim da je to bio jedini predmet koji sam stvarno voljela, makar nisam imala baš neku bajnu ocjenu…Ma nisam ni učila, sve što sam znala naučila sam na satu…To mi je ostavljalo puno vremena za posećivanje drugim predmetima koje sam morala štrebetati…

Tako da na kraju svega ispada da je profesor najbitnija karika u svemu tome…On mora znati zainteresirati za svoj predmet, približiti ga masi…a često se dešava baš suprotno, da nam zbog krivog pristupa profesora neki predmet koji je u biti zanimljiv postane vrlo odbojan…

Eto sad sam ovdje nadrobila svega, a mislila sam pisati o nečem sasvim drugom…
U idućem postu od mene očekujte priču o Crnoj udovici…Također inspiriranu časopisom 'Priroda'…

četvrtak, 26.05.2005.

Dobar koncert (by ramonna)

Jučer sam htjela staviti prigodan tekst uz pjesmu kak je koncert od Hladnog piva i kak jedva čekam al me onda erzulie cijelo vrijeme požurivala( bili smo gotovi s vježbama na faksu) da idemo na kavu. Kako je to dobar koncert bio! Pjevali su stvarno sve i svašta, i staro i novo..atmosfera je bila vruća od samog početka do samog kraja. Dve frendice i ja smo hrabro bile na parketu i skakale ko lude sa masom pokušavajući izbjeći velika naguravanja. Koji mi je to gušt, biti dio te mase koja u isti glas pjeva pjesme i skače u ritmu...baš dobar osječaj...stvarno sam se pitala da li će uspjeti napuniti veliku dvoranu ali ispalo je da je bilo prepuno. Baš me zanima kaj će sutra u novinama pisati o koncertu. Trebalo bi češće tako otići- izdivljati se, iskakati, izderati, izbaciti svu negativnu energiju- jednostavno ispucati se...a i nakon toliko skakanja nitko ne bi imao problema sa težinom. Bolje djeluje nego sauna :) Bilo je predobro ali mi je jedino žao što nije išao jedan frend. Onda bi to baš bilo to. I ne mogu izdržati da ne stavim još jednu stvar

Oko mene i u meni je, u ocima ljudi kojih poznajem, u fliperu lica i ulica, glasovi, tonovi rasuti...

Otkada jesam, otkad postojim, trazim tu pjesmu da mi bude stit i prave rijeci da mi budu maceta kojom cu sijeci sve sto mi smeta.

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!

Trazim ritam za disanje, pravi ritam za hodanje i kad ga jednom uhvatim, obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim...

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!


I onda nakon tog ludog provoda ja završim na slavonskim tamburašima-gadan prijelaz, ne bi ga nikome prporučila...
P.S. Daj erzulie javi kak je prošao razgovor, znatiželjna sam!

srijeda, 25.05.2005.

AH, TA LJUBAV( by Serena)

Ljubav…ljubav…ljubav…gdje god dođem ta riječ iskoči u prvi plan…Većina blogova se bavi ljubavi…E pa znate šta? Ja ću sad lupiti kontru i reći kako ljubav ne postoji…Ne, nisam se razočarala u nikome, sve je u redu sa mnom, al jednostavno mislim da ljubav ne postoji. Mislim to od kad znam za sebe i od kad sam uopće počela primjećivati suprotni spol…
Najuzvišeniji osjećaj između dvoje ljudi po meni je uzajamno poštovanje i razumijevanje, a ljubav je izmišljena iluzija kojoj se svi klanjamo…I stavrno ne znam zašto je to tako…Ok, sad će me većina vas popljuvati…I znate šta…Boli me briga, svoje mišljenje promjeniti neću niti ne želim, niti ću ikome dopustiti da me uvjeri u suprotno jer mi je baš dobro ovako…
I znate kaj me full nervira…To što svi misle kako ja vjerujem u ljubav jer sam osjećajna. I to što svi misle kako meljem gluposti i samouvjeravam se da ljubav ne postoji jer me navodno netko povrijedio…E pa nije se desilo ništa takvo…Bila sam zaljubljena, razočarala sam se u nekome to je istina…Ali to nije imalo nikakve veze sa mojom vjerom u ljubav…Jedini oblik ljubavi u koju vjerujem je onaj između članova obitelji…Sve ostalo je zaljubljenost, zaluđenost izazvana viškom hormona…a kad ta zaljubljenost prođe sve pukne…ako ne pukne to znači da postoji poštovanje i razumijevanje i to je onda ono što ljude drži skupa do kraja…Svi oni srcedrapateljni filmovi su bajka i ja ih priznajem volim pogledati, ali samo zato što volim bajke…Između 'Šume Striborove' i 'Zameo ih vjetar' za mene nema razlike…Sve je to plod bujne mašte…I sve je to lijepo, ali nije stvarno…
Ovime ne želim nikome srušiti vjeru ili nadu u ljubav…Jer kako se ono veli: 'u nadi je spas'…No ja znam da ne želim živjeti u vječnoj iluziji jer ljudi koji tako žive obično nadrapaju pa pate bezveze…Eto…to bi bila srž onoga što sam ja htjela danas reći…

Ramonna se ne slaže sa mnom…No imam podršku Dosadne ( koja inače uopće nije dosadna)…

P.S. Ovaj post je pisan pod utjecajem PMS-a, ne uzimajte ga zdravo za gotovo…
P.P.S. Unatoč PMS-u ipak mislim sve sto sam napisala… i mislim da cu misliti i dalje

Trening za umiranje(by ramonna)

Beskrajno prazan jurim prema zalasku,
Brzina mi poklanja zaborav.
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu,
U ritmu muzike dodajem gas.

Ludilo me sobom vodi poput starog znanca,
Vjetar miluje mi karoseriju.
Tvoje lice, tvoje oči poput živog mrtvaca
Sad su zauvijek u retrovizoru.

Tražila si samo odgovor,
Zašto sam kralj ironije
Zašto se ne vratim ponovno,
Nastavim trening za umiranje.

Ako noćas vijesti jave
Da sam nestao bez traga,
Smiri se, ne plači od sreće.
Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj,
Vidjet ćes đubre kao ja ne umire.

ponedjeljak, 23.05.2005.

Prijedlog(by ramonna)

"...Ništa nije paradoksalnije od ženskog uma; žene je teško o nečemu uvjeriti; treba ih navesti da se same uvjere. Vrlo je originalan način dokazivanja kojim one uništavaju sva svoja prijašnja uvjerenja. Da naučimo njihovu dijalektiku treba u svom razumu razoriti sva školska pravila logike. Npr, obična metoda: Taj me čovjek ljubi, ali ja sam udana; dakle ga ne smijem ljubiti. Ženska metoda: Ja ga ne smijem ljubiti jer sam udana, ali on me ljubi, dakle... Tu dolazi nekoliko točkica, jer razum više ništa ne govori, nego govore ponajviše jezik i oči, a odmah za njima srce, ako ga ima. Otkad pjesnici pišu, a žene ih čitaju, nazvali su ih toliko puta anđelima da su one u svojoj duševnoj jednostavnosti doista povjerovale tome komplimentu..."
Ljermontov, Junak našeg doba


Ovo je citat iz jedne od mojih najdražih knjiga. Ko bi rekao da ovako nešto dobro može biti za lektiru... Dok sam čitala tu knjigu pola sam je prepisala. Na ovom fakultetu me najviše smeta što ne stignem čitati knjige već samo neke dosadne skripte za ispite. Uglavnom, ovu knjigu bi preporučila svima jer je genijalna, a ako neko ima dobar prijedlog za čitanje samo neka viče!

nedjelja, 22.05.2005.

CRKVA (by dosadna)

Danas sam odlučila prvi put nakon dugog vremena otići na misu. Nisam bila u crkvi od Uskrsa. I ja sam nekakva katolkinja.
U 6h sam se počela spremati i odlučila sam ići u jednu crkvu u vlaškoj tam gdje je tramvajska stanica. U 7h je počela. Dok sam išla prema tamo u tramvaju su stajali pokraj mene neki englezi pa sav njihov razgovor je bio na engleskom, dobar trenutak za ponavljanje znanja iz engleskog, a i trošenja vremena da ne gledam cijelo vrijeme vani gdje je skoro svaki prolaznik nasmiješen ili u sa svojim partnerom. U zadnje vrijeme sam viđam ljude u paru kao da sama sebi govorim nađi se nekog više. Crkva je prekrasna. Oni prozori u boji , visoki bijeli zidovi po kojima tu i tam su naslikani anđeli. U crkvi zateknem tetku. Otišla je i ona tam kad je čula da ću ići. I tak ja stojim kraj neke cure a ona kraj neka dva malo starija dečka. U toj crkvi je vrlo lijepo pjevaju. I slušam ja kad odjednom meni je počelo biti slabo. Nemislim u nogama kao da ne mogu stajati neg prvo u prsima ,mislim da me je bolilo prije, zatim mi se u glavi počeo stvarati pritisak i maglilo mi se sve jače. Obično kad imam nizak tlak isto mi se magli kad stojim al ovaj put je prešlo granicu i počelo je još jače. ne znam kad mi se to točno dogodilo al mi je tetka ispričala da sam počela padati na tu djevojku i da mi nisu ona dva dečka pomogla pala bi na pod. Oni su mi i pomogli izaći van. Hodala sam iz crkve , nisu me nosili. i sjala sam kraj neke male fontane i napila se vode koju mi je donila ta cura. Valjda se osjećala obaveznom da mi pomogne kad sam pala na nju. I ona dva dečka su mi cijelo vrijeme pitali dal mi treba čokolada kao da nemam dovoljno kilograma. ma kasnije sam kupila snikers da mi da kako takvu energiju. jedino čega se sjećam dok sam bila u nesvijesti jesu tetine riječi: sunce, dušo, dijete moje... stvarno sam je bila uplašila. Možete mislit , prvi put u crkvi nakon dugog vremena ja padam u nesvijest. Kakvu mi je to poruku bog poručio? jel to kazna?

Drugi svijet(by ramonna)

Danas sam bila na Hreliću. Mama nas je putem do tamo uvjeravala da je zapravo Hreljić ali većina je pobjedila. Ni sama ne znam što sam očekivala da ću vidjeti tamo. Znam samo da sam često u novinama čitala kako Nina Violić i još neke hrvatske"zvijezde" kupuju tamo cool stvarčice. Došavši tamo ja jednostavno nisam mogla vjerovati kakav je to svijet. Potpuno drugačiji od bilo čega što sam ikad vidjela. kao u srpskim filmovima...trešti istočnjačka muzika na svakom koraku,a cigani, šiptari, normalni ljudi,mladi i stari prodaju sve i svašta. To mi je još nekak jasno, ali sam se stvarno začudila kakve sve stvari ljudi kupuju. Ono što me potreslo je to što puno tih ljudi vjerovatno prodaje neke drage stvari za koje su emotivno vezani da bi sutra imali za kruh. Hodajući između tih, nazovimo ih"štandova" u zraku se osjetila želja za životom, za preživljavanjem, svakodnevna borba za hranu. Prvi put bila sam prisutna šibicarenju. Za one koji ne znaju što je to da objasnim. Čovjek ima tri kutijice i kuglicu koju premješta pa ljudi ulažu novac i moraju pogoditi ispod koje kutijice se nalazi kuglica. Ali tu nije u igri neki sitniš. Ovdje se radi o pravoj lovi.U jednom trenutku se taj čovjek koji je mješao kutijice,nazovimo ga x,okrenuo, a ovaj koji se htio kladiti, nazovimo ga y provirio ispod kutijice i provjerio gdje se nalazi kuglica. Brzo je stavio nogu na nju i krenuo s ulaganjem. Izvadio je kuvertu punu love i ostao u nedoumici koliko da uloži. U međuvremenu se skupila hrpa ljudi a napetost se mogla rezati nožem iako se sve to desilo u par sekundi. Tog čovjeka sam vidjela prvi i zadnji put u životu ali srce mi je kucalo ko ludo. Naletila su neka trojica koja su vjerovatno u suradnji s x i uspjeli toliko smotati jadnog čovjeka y, da je uložio sve što je imao-10000kn. I tada ni sama ne znam na koju foru, iako je y odabrao dobru kutijicu, x je na brzinu nekaj smuljao i ispod kutijice nije bilo ničeg. A prije sam vidjela kuglicu vlastitim očima! U sekundi je x pobrao stvari i izgubio se u mnoštvu i štandovima. Taj događaj me baš potresao i šokirao. Nakon toga mi je trebalo neko vrijeme da se saberem i počnem doživljavati išta oko sebe. Tek sada sam shvatila koliko je to drugačiji svijet od onog koji ja poznam. I da stvarno živim pod staklenim zvonom. Ono je bio istok. Surova i okrutna istina.

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj...

subota, 21.05.2005.

Sreća? (by dosadna)

Reći ću sam nešto ukratko. Ništa filozofski ni avanturistički. Sam da je neš na blogu da mal zadovoljim kvotu. Aj cure pišite. Valjda će prek ljeta bit bolje jer se nećemo viđati. E, da ... Imam nešto novo u stanu odnosno vani kraj vrata od balkona. ne događa mi se to često i kažu legende-poslovice da donose sreću pa se nadam uspjesima na ispitu al ipak moram učit. Pitate se šta ili možda ipak ne )-:. Netko ima novi dom na mom balkonu odnosno gnijezdo-lastavice. Brat ( dosadni tip koji me živcira do besvijesti) ih je prvo otjerao al su se vratile. Znam da su to mnogi doživili al meni je to prvi put da lastavice prave gnijezdo na mom balkonu. Sreća!!!!!! zar ne?

petak, 20.05.2005.

Zapovijedi za pametnog čovika (by aries)

10 ZAGORSKIH ZAPOVEDI
1. Tuzi bliznjeg suseda da on ne bi tebe
2. Ak' susedu crkne krava, ti moras ubit dve da bi bil boljsi od njega
3. Sto cesce podvaljuj pajdasu svom, nek mu se smije cela birtija
4. Klet ti je jedina crkva gde se spominjes imena Boga svoga uzalud
5. Treniraj s'aki dan sto vise da bi se uspel vise put na dan napit i otreznit
6. Tvoje je vino najbolje u celom Zagorju
7. Ljubi trseka svog i kumu Baru ispod njega vise neg samog sebe
8. S'aki Zagorec mora bit dobar pajdas, muzikas i trinkas
9. Seti se covek da je Zagorec najpametnejsi na svetu i nema pametnijeg od njega
10. Nikad nemoj priznat da si Zagorec jer buju sve odmah znali o tebi

-------------------------------------------------------------------------

10 DALMATINSKIH ZAPOVIDI
1. Covik se rodi umoran i zivi da se odmori
2. Jubi posteju svoju ka samog sebe
3. Odmaraj se danju da mores nocu spavat
4. Ne radi! - Rad ubija
5. Kad vidis nekoga da se odmara, pomozi mu
6. Ne cini danas ono sto mozes sutra
7. Radi manje nego mozes, a ono ca mozes prebaci na drugog
8. U ladu je spas! - Od odmaranja jos niko nije umra
9. Rad donosi bolest! - Ne umri mlad
10. Kad pozelis radit, sidni, pricekaj, vidit ces da ce te proc

-------------------------------------------------------------------------

10 HERCEGOVACKIH ZAPOVIJEDI
1. Tko tebe kruhom ti njega kamenom
2. Ako smo bez obraza nismo bez protekcija
3. Il' ja tebe il' niko nikoga
4. Zajebi bliznjeg svoga
5. Budi dobar sa svima dok ih trebas
6. Ako je sramota bit Hercegovac, nije grijeh
7. Ne gubi nadu dok te ne procitaju
8. Ako se ne znas uvuci (u dupe :), nisi nas
9. Okreni se kako vjetar puse
10. (Ako otkrijes tko je ovo napisao pojest ce te mrak!)

petak, 13.05.2005.

Ništa posebno ( dosadna)

Šta da kažem, pišem, govorim, lažem... imam 21 godinu i još ne znam šta da radim u životu. Sam idem na faks , slijedim čitavu jednu proceduru propisa koju nam je odredilo društvo. nedostaje mi stari život kad sam bila još klinka a ne kazem da sam danas žena ni odrasla jer odrasli znaju šta da rade. Slušam vijesti i ono što kažu da solariji štete koži, istina je. Upravo su rekli na vijestima da 70 000 mladih djevojaka od 18 godina koje su išle na solarije imaju kožu kao kod žena od 30 godina. to je grozno i ogavno. Cure , nemojte ići u solarije. a mama mi je još savjetovala krajem prošlog ljeta da mi ne bi škodilo nekoliko puta u solarij jer sam previše bljieda, e da sad čuje ove vijesti, mislim da će joj biti drago. Danas je petak 13, jupppppppppppppppppppiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.............
dan loše sreće, baš. Ja sam čitavu godinu nesretna pa bi mi ovo trebao onda biti sretan dan.
Moram nešto pitati sam curke. Neki dan kad sam se vozila tramvajem sam doživila silovanje, dobro ne baš to ali nešto slično tome. nije mi bilo prvi put da mi se to dogodi ali ovaj je bio ogavan. Stojim ja u tramvaju , držim se za rukohvat tam na kraju. Nije baš bila prevelika gužva al je bilo dovoljno. Uđe taj idiot muški negdje oko 50-60-ak godina ( starac) i stane kraj mene. Dobro mislim i nastavim i dalje gledati vani i razmišljati o svom jadnom životu. Kad on sve bliže i bliže k meni prilazi. Ništa ja sve dok se nije približio tik kraj mene i šta je tu onda čudno il šta je tu seksualno zlostavljanje. Pa nije u pitanju šta je stajao tik kraj mene neg kao fol slučajno je stavio ruku u svoj đep i da nitko ne vidi ta je ruka pa nije baš da je bila na meni neg je tom rukom imitirao kak da rečem pa seks ali polako.: čak sam mislila da je uhvatio ono nekako . i tak sve udarajući u mene i to iza mene (moja pozadina), a ja kraj prozora. Čim sam osjetila luđaka iza mene , prvo sam pomislila kud baš mene. E znam da bi neki vatreniji odmah opsovali al ja sam se nekako izmigoljila iz tok stiska i otišla mal dalje. To je tak ponižavajuće. To je neki oblik seksualnog zlostavljanja, zar ne? Nadam se da nisam jedina kojoj se to događa. To sam prvi put doživila u gradu gdje sam odrasla i tad sam bila u velikom šoku. Da te neki starac dira da zadovolji svoj ogavne potrebe, to je uffff.... Sad se sam odmaknem il izađem iz tramvaja. I curke dal sam jedina il ne?

<< Arhiva >>